Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas slave Vidovdan, dan starog slovenskog božanstva Vida, zaštitnika vida i iscjelitelja bolesti očiju.
Vidovdan jedan je od najvećih i po svetkovanju izuzetno očuvanim praznicima iz stare narodne vjere. Zbog toga što se jedan od najvažnijih događaja u srpskoj historiji, Kosovski boj, odigrao na Vidovdan 1389. godine, danas se na ovaj dan prepliću historijska zbivanja i narodni ovičaji i vjerovanja, pa se kosovski mit, kao najrazgovjetniji znak srpske narodne svijesti, razvijao uporedo s paganskim kultovima starog slovenskog božanstva Vida.
Jedan od običaja nalaže da danas ustanete prije zore, pogledate ka suncu i kažete "Oj Vido, oj Vidovdane, daj mi vid dok sam živ!" Smatralo se da je veoma važno ono što ćete danas vidjeti jer ćete u tim stvarima kasnije imati uspjeha.
Nakon toga, treba osmotriti kakvo je vrijeme. Ako je vedro sa naznakama da će i ostati vedro, treba iznijeti napolje svu odjeću i provjetriti je kako bi se napunila dobrom energijom. S druge strane, ukoliko je oblačno, treba prekrstiti oblake da bi kiša koja padne bila dobra za usjeve.
Na Vidovdan se, kaže predanje, može vidjeti i budućnost. Toga dana se mnogo gaalo i proricalo. Kao i u nekim drugim prilikama, činile su to najčešće djevojke nadajući se da će vidjeti budućeg izabranika. U pojedinim krajevima devojke na ovaj praznik beru crveno cvijeće vid, kao i modru vidu. To ubrano cvijeće pred spavanje stavljaju pod jastuk i govore "O moj Vide, viđeni, o moj dragi suđeni, ako misliš jesenas (da me prosiš), dođi večeras, u prvi sanak na sastanak."
Na Vidovdan se, prema knjigama i vjerovanjima ne radi u polju – da kukuruz zametne klipove, ni u vinogradu, da se grožđe ne sasuši i otpadne.
Nema komentara:
Objavi komentar